Osnovne informacije o vodama

Voda u osnovi nije komercijalni proizvod, već naslijeđe koje se mora čuvati, štiti i tretirati na odgovarajući način. Za njeno očuvanje i unaprjeđenje postojećeg stanja, izazov su zagađenja od urbanih i industrijskih otpadnih voda, poljoprivredne proizvodnje kao i uticaj klimatskih promjena.

Od početka razvoja čovječanstva, voda kao osnovna životna potreba bila je i ostala izvorom stalnih preokupcija čovjeka.

Gotovo ista ili slična pitanja i problemi iz prošlosti preovladjuju i danas. Koliko ima vode? Odakle voda dolazi? Kuda ide? Šta je kvalitet vode i kako ga mi možemo kontrolisati? Šta trebamo uraditi kada imamo previše ili premalo vode?

Danas mi pripadamo generacijama koje još u najranijoj mladosti stiču prva saznanja, kao i osjećaj kretanja i lokacije vode. Okeani su jasno prepoznati kao najveći izvori vode. Padavine nas uvijek asociraju na vodne tokove kao i klimatske i meteorološke fenomene. Gubici vode putem isparavanja i infiltracije nisu više apstraktni koncepti.

Ali ove, na prvi pogled, jednostavne ideje nisu uvijek bile tako jasne i razumljive. Naši preci nisu dostigli ovaj nivo saznanja sve do skore prošlosti. Naime, rani misloci i filozofi nisu razumjeli tri bazična hidrološka principa:

1. Održanje mase
2. Isparavanje i kondenzacija
3. Infiltracija

Zbog toga su se stalno pitali kako se to voda "popne” na vrh planina, a onda teče dolje prema morima, i to tako stalno, a da se nivo mora ne povećava. Dugo, dugo vremena padavine se nisu vidjele kao izvor za površinske tokove. Zato je objašnjenje za uočeno ponašanje vode traženo u pretpostavci da se ispod planina nalaze velika podzemna jezera (rezervoari). Vjerovalo se da se iz tih rezervoara voda na planine diže putem odredjenih sila, kao što su pritisak planina na vode u tim podzemnim jezerima. Nadalje, smatralo se da se ti podzemni rezervoari popunjavaju vodom iz mora. Medjutim, kasnije je uočeno da takvom pristupu nedostaje objašnjenje šta biva sa viškom vode koji dolazi sa padavinama, a nivo mora se ne povećava.

Tek kasnije, razvojem hidrologije, koja je počela da izučava vodu u svim njenim oblicima, sve izvore njenog nastajanja i sva mjesta njenog privremenog akumuliranja i to širom planete, došlo se do saznanja o postojanju fizičkog zakona kruženja vode u prirodi, u struci poznatom kao HIDROLOŠKI CIKLUS.